U rodnom mjestu tragično stradalog makedonskog pjevača počeo se graditi
treći hotel, zbog obožavatelja koji mu - svaki dan u čak desetak
autobusa - dolaze na grob, a potom uvijek posjete i njegov dom i
obitelj koja je još u stanju obamrlosti.
Zanimanje za tragično stradalog makedonskog pjevača Tošu Proeskog ne
jenjava čak niti pet mjeseci nakon njegove smrti: na nacionalnoj
top-listi su dvije njegove pjesme (“Igra bez granica”, koja je ondje
neprekidno već 28 tjedana, te “Još i danas zamiriši trešnja”, koja
protekla dva mjeseca drži prvo mjesto), za Valentinovo su objavljena
dva dvostruka DVD-a sa snimkama Tošinih koncerata, a njegovi
obožavatelji putuju u Kruševo na njegov grob. U rodni grad “makedonskog
slavuja” hodočaste, osim hrvatskih, i fanovi iz svih krajeva bivše
države, pa je to maleno mjesto na vrhu planine Baba, poznato i kao
naselje na najvećoj nadmorskoj visini na Balkanu, postalo novo
Međugorje.
Kako bi se pomoglo obožavateljima (organizacijom putovanja, smještajem
u Kruševu i angažiranjem vodiča), ali i kako bi se promovirali - i, što
je još važnije, zaštitili - lik i djelo Toše Proeskog, njegova je
obitelj prošli mjesec osnovala zakladu. Na čelu joj je pjevačev otac
Nikola, a u nju su uključeni i Tošina majka Dominika, sestra Dori sa
suprugom Slavenom Risteskim, tetak Hristo Nikoloski te bratić Andrej,
koji mu je bio jedan od najboljih prijatelja. U nazivu zaklade je
pridjev “međunarodna”, što znači da će reagirati i na svaki pokušaj
zloupotrebe Tošina imena u inozemstvu, kao što se to nedavno dogodilo.
Jedan samozvani izdavač u Bosni i Hercegovini objavio je, naime, album
u koji se lijepe sličice Toše Proeskog, a među njima su se nalazile i
one pjevačeva smrskanog automobila te njegova pogreba. Album je bio
namijenjen djeci, a slike su skinute s interneta. Kako je nenadano
osvanuo u prodaji, tako je preko noći nestao, baš kao i (također
piratska) knjiga “Balkanski anđeo” u izdanju jednih dnevnih novina iz
Srbije. Ljudi željni brze (i ilegalne) zarade otkrili su bogat izvor u
smrti makedonskog glazbenika. Dovoljno je otići u Kruševo da bi se
shvatilo da je - legenda rođena.
Taj gradić, 160 kilometara jugozapadno od Skoplja, smjestio se na 1300
metara nadmorske visine, pa na sve strane puca prekrasan pogled.
Dobroćudni ljudi, koji polako voze stare stojadine i lade nive, i
uvijek su spremni pomoći strancu, stoka koja posvuda slobodno pase i
čopori dobro uhranjenih pasa lutalica koji s mnogo povjerenja prilaze
strancu kako bi se poigrali, tom siromašnom mjestu daju neobično dobru
“vibru”.
Neki kažu da ih Kruševo podsjeća na romantični Cicely iz serijala
“Život na sjeveru”. Obično bi živnulo zimi, kada su na skijalište s
blagim stazama dolazile obitelji s djecom, no posjećenost nekad i danas
neusporediva je: u Kruševo, u kojem živi oko 5000 ljudi, zbog Toše
Proeskog svakodnevno dolazi još toliko.
Kako će u Kruševo više donijeti nego ponijeti natrag, oni koji dolaze
preko privatnih turističkih agencija iz Makedonije jedini znaju da se
za put trebaju dobro pripremiti. Naime, na platou iznad groblja
Gumenje, kao ni u cijelom Kruševu, nema cvjećarnice, a najobičnija
svjećica može se kupiti jedino na samom grobu: uzmeš svijeću i ostaviš
novac. Stoga je tih 15 do 20 autobusa, koji svaki dan stižu u aranžmanu
makedonskih agencija, krcato vijencima i buketima cvijeća, a većina
putnika nosi i suhu hranu. Kruševo, naime, ima premalo restorana za
toliko gostiju, koji uostalom i ne običavaju ostati na ručku: nakon
posjeta grobu odmah se vraćaju.